KRIST USKRSNU OD MRTVIH, PRVINA USNULIH
Draga braćo i sestre!
Svaki put iznova u povodu svetkovine Uskrsa, radi jačanja naše vjere u život koji neće imati kraja, potrebno je ponoviti i, radi svjedočenja naše radosti svim drugim ljudima, korisno je podsjetiti na crkveni nauk prema kojemu: „Isusovo uskrsnuće najviša je istina naše vjere u Krista te je, kao središnja istina vjerovana i življena u prvoj kršćanskoj zajednici, prenesena kao temeljna predaja, utvrđena spisima Novoga zavjeta, propovijedana kao bitni dio vazmenog otajstva zajedno s križem“ (Katekizam Katoličke Crkve, 638).
I.
Isusovo uskrsnuće je, duboko to vjerujemo, prvo u dugom nizu pobjeda nad smrću jer nakon njega, što također s nadom vjerujemo, uslijedit će uskrsnuće drugih ljudi koji su usnuli snom mira. Stoga, vođeni vjerom u Isusovo uskrsnuće i hranjeni nadom u svoj vječni život, kršćanski vjernici radosno navješćuju: „Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! (…) Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu dolasku“ (1 Kor 15,20-23). Odnosno, kao što kaže stari kršćanski pjesnik: „Krist uskrsnu od mrtvih, smrću satre smrt, onima u grobovima život darova.“
Isusovo uskrsnuće je, dakle, događaj u kojemu je nadvladana smrt te je po tom događaju trajan život darovan u obliku ponude i mogućnosti svakomu, jer svaki čovjek je već ili će tek biti u nekom grobu.
Isus usta slavni! Smrću smrt on svlada. Zato teška žalost minu! Dan je i vrijeme sad veselja, jer dan je Spasitelja! Otada teče dan i vrijeme našega spasenja, kao dio povijesti spasenja cijeloga svijeta koja se od onoga dana događa na Isusov način.
Vođen radosnom nadom u vlastito uskrsnuće, kršćanski vjernik kliče: „Dan je sad veselja!“ jer svetkovinu Uskrsa proslavlja također kao „prvinu usnulih“, kao prvu pobjedu nad smrću. Odnosno proslavlja ga i kao početak svoje pobjede nad smrću i najavu svoga praznoga groba nad kojim će se, osobito onima koji to ne shvaćaju, slično kao u slučaju Isusova praznoga groba, moći kazati: „Zašto tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“ (Lk 24, 5-6).
II.
Kao što se uskrsnuće tijela događa prekidom svake veze s ropstvom u tami njegova groba, tako se oživljavanje i preobražaj čovjekova duha događa izlaskom iz sljepoće u grijehu i prekidom svake veze sa sužanjstvom u mraku zla. Taj duhovni izlazak i prekid je, ustvari, pretpostavka slobode i čovjekova uskrsnuća za bolji život na zemlji i potom za život vječni. Taj čovjekov izlazak iz duhovne sljepoće i sužanjstva te njegov prelazak u stanje blagoslova i milosti Gospodnje također je smisao Isusova poslanja.
Jer on je za sebe kazao, da ga je Duh Gospodnji poslao na ovaj svijet i među ljude s nakanom „proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene“ (Lk 4,18). Prema tomu, Uskrs se može slaviti na pravi način samo ako se želi napustiti grijeh, odnosno svaki oblik hladne tame duhovnoga groba. To jest, ako se nastoji izaći iz stanja duhovne zamrlosti i trajati u pravom životu koji je sloboda od zla i pristajanje uz dobro.
Svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i ostalim Kristovim vjernicima u našim biskupijama, želimo sretne i blagoslovljene uskrsne blagdane sa željom da se raduju Isusovu uskrsnuću te da, s nadom u svoje uskrsnuće i život vječni u duhovnoj slobodi, uvijek grade bratske osjećaje i prijateljstvo sa svim ljudima i jačaju crkveno zajedništvo čiji izraz želi biti i ova naša zajednička uskrsna poslanica koju, duboko zahvalni Duhu Božjemu za taj poticaj, prvi put objavljujemo u ovom obliku.
Pred svetkovinu Uskrsa, na blagdan svetoga Josipa, zaštitnika Crkve i hrvatskoga naroda, 19. ožujka 2024.
Mons. Tomo Vukšić, nadbiskup i metropolita vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata
Mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski
Mons. Željko Majić, biskup banjolučki
Mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki