Dragi vjernici, članovi naše župne zajednice!
Već nas neko vrijeme pritišće teška nevolja. Postala je opasnost ne samo za neke nego za
sve. Osobito su u opasnosti naši najmlađi i najstariji. Svaki dan slušamo kako velike žrtve
čine dobri ljudi koji pokušavaju izliječiti i spasiti što više zaraženih od COVIDA 19
(coronavirus). Mnogima samo Bog daje snage da izdrže sav taj pritisak. Ali vjerujem da im
je od velike pomoći i naša podrška, osobito ona kojom dajemo do znanja da smo sve
prihvatili ozbiljno i da se ponašamo odgovorno. Vjerujem, također, da ste se uključili u
molitvu za oboljele, za sve one koji se o njima brinu, za sve koji na bilo koji drugi način čine
velike napore da zaraženih bude što manje i da pandemija prestane. Informirani ste i od
strane naših vlasti kako se valja ponašati u ovoj teškoj situaciji. Njima su se pridružili i naši
biskupi sa svojim smjernicama. Mjere su rigorozne ali je očito da su učinkovite. Zato se
valja još strpiti. Bog će dati da se sve ovo zaustavi. Tomu možemo i trebamo doprinijeti
svojom razboritošću i primjerenim ponašanjem, pozitivnim i vedrim duhom, ustrajnom
molitvom i solidarnošću.
Cijela korizma je obilježena novonastalom situacijom. Iskreno vjerujem da će naša
pobožna djela i odluke doprinijeti promjeni svega na bolje ali i svakog od nas učiniti
iskrenijim, čestitijim i boljim. Nevolje mogu mnogo toga preokrenuti i na bolje. Nadam se
da će i iz ove doći više dobroga za sve nas.
Ušli smo u Veliki ili Sveti tjedan. Kako su još uvijek na snazi mjere opreza i određene
zabrane, osobito javnog okupljanja, proteći će nam ovi sveti dani u fizičkoj izolaciji i
odijeljenosti od drugih. Nema sumnje da će slavlje Uskrsa biti drastično drukčije od
dosadašnjih obilježavanja. No, svi dobro znamo, kao vjernici pogotovo, da je duhovno
slavlje najvažnije. A to slavlje možemo podijeliti sa svima, svojim bližnjima prvenstveno.
Nevolja nam je, doduše, onemogućila fizički kontakt s nama dragim ljudima, a o nama
ovisi hoće li se i koliko urušiti duhovni kontakt. Zato vas ohrabrujem i pozivam da u
mislima, duhom i dušom budemo ovih dana što bliže jedni drugima. Molimo Uskrslog
Gospodina da nas učvrsti u vjeri, nadi i ljubavi; da nas ispuni svojim duhom i osnaži u ovoj
nevolji; da nam ispuni naša srca i duše uskrsnom radošću.
Budući da su naređene mise i obredi bez prisustva naroda tražim načina da budem s vama.
Činim to svakodnevnim molitvama i misama. A želio bih da to bude i opipljivo. Stoga ću na
Cvjetnicu blagosloviti grančice koje iz crkve tokom dana možete uzeti i odnijeti svojim
domovima. Ograničen je broj pa valja paziti da sve obitelji dobiju barem jednu. Budimo i u
tome osjetljivi na potrebe drugih.
Na Velik petak će biti izložen križ u crkvi pred oltarom kojemu se može doći pokloniti i
pred njim se pomoliti.
Na Veliku subotu ću blagosloviti kruhove koje sam pripremio za sve obitelji naše župe.
Svima će posvećeni kruh biti dostavljeni na kućni prag.
Neka ta gesta bude početak našeg zajedničkog slavlja svetkovine Uskrsa. Kad na Uskrs budemo blagovali taj posvećeni kruh sa svojom obitelji sjetimo se onoga što je Gospodin učinio i rekao na Posljednjoj večeri.
Neka taj posvećeni kruh bude poveznica svih nas u Kristu i njegovu duhu.
Pozivam vas da na Veliku subotu navečer, kad čujete crkvena zvona koja će označiti
početak svetkovine Uskrsa zapalite svijeću i stavite je na vidljivo mjesto dnevnog boravka
u vašoj kući.
Neka ona bude znak da je u vaš dom, među vas, među članove vaših obitelji
došao Uskrsli Gospodin.
fra Niko Petonjić