PočetnaGradnjaPastoralKontakt

    Obavijest
Dobrodošao si gost u gospin zagrljaj!

Print PDFDuhovna zvanja



     Činjenica, koja  mnoge iznenađuje, da je ova Visoravan bila nastanjena od najstarijih vremena a možda će mnoge  još više iznenaditi da je na njoj, isto tako, kršćanstvo bilo prisutno od prvih stoljeća. To nam najbolje svjedoče svećenici – fratri koji su rođeni na Visoravni. Još dok je ovaj kraj bio služen iz Fojnice i Uskoplja, velik udio u tomu imaju i fratri – sinova ove Visoravni.  Do uspostavljanja župe Suho Polje, navodimo sve fratre sa Visoravni a od 1870. godine samo one koji su porijeklom iz župe a to su:


1.    LOZIĆ, FRA PAVAO. Rođen je oko 1687. godine u Zloselima. Umro je 23. veljače 1765. godine.

2.    LOZIĆ, FRA PETAR.  Rođen u Zloselima 1725. godine.  Krsno ime mu je bilo Pavao. Služio je dugo na Kupresu  gdje je i  umro  7. svibnja 1789. godine.

3.    BAGARIĆ, FRA MATO.  Zna se da je bio sa Kupresa (dovodi se u vezu sa Bagarićima iz Stražbenice) i da je bio svećenik, te da je umro u Fojnici 18. travnja 1751. godine.

4.    LOZIĆ, FRA PAVO Rođen je oko 1760 godine. Krsno ime mu je Jakov. Redovniče zavjete dao je 22. svibnja 1777. godine. Umro je u Fojnici, 13. svibnja 1812. godine.

5.    LOZIĆ, FRA PAVO. Rođen u Zloselima. Umro je u Budimu 16. travnja 1789. godine.

6.    BRSTILO, FRA FRANO. Krsno ime mu je bilo Marko. Rođen 21. siječnja 1761. godine.  Umro je u Fojnici, 22. prosinca 1811 godine. Prema Mandiću fra Frano je iz Zlosela.

7.    BRSTILO, FRA FILIP. Samo se zna da je bio kapelan u Gučoj gori 1806. godine i da je sa Kupresa. Prema „Mandiću“ 1768. godine u Zloselima žive Brstilovići.

8.    BAGARIĆ, FRA BONO. Rođen je 20. ožujka 1777. godine. Krsno mu je ime Stjepan i vjerojatno je od Bagarića iz Stražbenice. Bio je samo brat i služio u samostanu kao ekonom. Umro je u Fojnici  24. prosinca 1817. godine.

9.    17. LOZIĆ, FRA NIKOLA. Rođen je 1800. godine u Zloselima. Krsno ime mu je Ivan. Umro je, vrlo mlad, u Fojnici,  30. rujna 1818. godine u vrijeme svog novicijata.

10.    LOZIĆ, FRA GRGO. Rođen je u Zloselima 7. rujna 1811. godine. Krsno ime mu je Mato. Mladu misu proslavio je 19. svibnja 1834. godine. Služi u Otinovcima. Bojeći se za svoj život zbog osvete Turaka bježi u Split. U samostanu na Dobrom  umire 19. veljače. 1876. godine.


11.     KUNIĆ, FRA FILIP.  Krsno ime mu je Marko. Rođen je u Gredinama 26. siječnja 1821. godine. Za svećenika zaređen 1846. godine. Služi i na Kupresu. Bio je duhovnik redovničke mladeži Bosne Srebrene u Đakovu i lektor bogoslovlja. Umire 7. studenog 1871. godine.

12.    DUMANČIĆ, FRA PAŠKAL. Rođen u Gredinama, 26. veljače 1863. godine.  Krsno ime mu je Mato. Za svećenika je zaređen 27. lipnja 1886. godine. Služi u Otinovcima i Suhom Polju. Umire u Dobretićima 7. studenog 1908. godine.

13.    DUMANČIĆ, FRA PAŠKAL – MLAĐI /SERDAR/. Rođen je u Gredinama, 24. kolovoza 1893. godine. Krsno ime mu je Mirko. Za svećenika je zaređen 16. srpnja 1916. Umire 12. studenog 1944. godine.

14.    BRKAN, FRA IVAN. Rođen je u Olovu, 25. rujna 1912. godine. Krsno ime mu je Marko. Za svećenika zaređen 21. studenog 1937. Napušta Red i Provinciju, i odlazi u Argentinu gdje i umire 1963 ili 1964.


Budući da župa Suho Polje pripada samostanskom području Gorica - Livno, ne mogu a da ne navedem fratre sa Visoravni koji pripadaju tom samostanskom području iako nisu rodom iz župe a to su:


1.    MIKULIĆ, FRA ŠIMUN.  Rođen oko 1720. godine u Kukavicama. Krsno mu je ime Ivan. U Fojnici prima svečene zavjete  28. 12. 1741 godine. To je sve što se zna o njemu.

2.    BARIŠIĆ, FRA ILIJA.  Rođen 7. travnja 1810. godine. Krsno ime mu je Mato. Služio je i na Kupresu.  Umire na Gorici 15. listopada 1866. godine.

3.    RADIĆ, FRA IVO.  Rođen je 30. rujna 1841. godine u Goravcima. Krsno ime mu je Jakov. Za svećenika zaređen 1. studenog 1866. godine. Služi u Otinovcima kao župnik. Umro je 29. travnja 1905. godine u Jajcu.

4.    ŠIMUNOVIĆ, FRA AMBROZIJE. Rođen je 4. srpnja 1845. godine. Krsno ime mu je Ivan. Umro je mlad, kao bogoslov, 2. ožujka 1867. godine na Gorici u Livnu.

5.    HERCEG, FRA ANDRIJA. Rođen je 2. studenog 1849. godine. Krsno ime mu je Martin. Za svećenika zaređen 10. studenog 1872. godine. Umire u Jajcu 16. listopada 1894. godine.

6.    NEVISTIĆ, FRA STJEPO. Rođen je 11. studenog 1870. godine. Krsno ime mu je Mato. Za svećenika je zaređen 28. srpnja 1895. godine. Bio je profesor latinskog u Gimnaziji, te profesor filozofije, dogmatike i morala na franjevačkoj teologiji. Umro je 14. studenog 1929. godine u Prizrenu.

7.    DŽAJA, FRA MIROSLAV. Rođen je u Koprivnici, 8. siječnja 1885. godine. Krsno ime mu je Ilija. Za svećenika zaređen 28. srpnja 1907. godine. Bio je velik, učen i svet čovjek. To svjedoči, nama koji ga poznajemo,  njegov život i djelo!!! Umro je 14. prosinca 1972. godine na Gorici.

8.    DŽAJA, FRA ŽELJKO. Rođen je u Koprivnici, 9. rujna 1904. godine. Krsno ime mu je Tomo. Za svećenika zaređen 19. prosinca 1931. u Sarajevu. Umire 17. lipnja  1973. godine u Banjoj Luci a sahranjen na Goričkom groblju. Kao fratar i čovjek svesrdno se zauzimao za stradalnike svih „boja“ za vrijeme Drugog svjetskog rata i zato je tek pred smrt odlikovan.

9.    BARIŠIĆ, FRA NEVENKO. Rođen 28. veljače 1911. godine.  Krsno ime mu je Ivan. Umire kao bogoslov 15. ožujak 1935. godine.

10.    ČAJA, FRA JOSIP. Rođen je 1. listopada 1919. godine u Kupresu. Krsno ime mu je Anto. Za svećenika zaređen 27. lipnja 1943. godine. Umro na Gorici – Livno,


11.    ČAJA, FRA MLADEN. Rođen 27. studenog 1923. godine u Kupresu. Krsno ime mu je Ivan. Mlađi brat od fra Josipa. Bio je izvrstan učenik i glazbenik. Zbog ratni zbivanja prekida studije teologije i dolazi u Ovčarevo kod Travnika. Nakon ulaska Partizana u Travnik i pokolja, bježi prema zapadu. U Bleiburgu je zarobljen i vraćen u Maribor a iz Maribora u Zagreb. Nestaje u svibnju 1945. godine na području Slatine gdje je i ubijen u 22. godini života.


Živi svećenici porijeklom iz župe Suho Polje:


1.    POLJIČAK, DON VLADIMIR. Rođen je u Gornjem Malovanu, 15. kolovoza 1940. godine. Za svećenika zaređen 29. lipnja 1965. godine. Član je Đakovačke biskupije i trenutno je na službi u Americi.

2.    MIHALJEVIĆ, DON NIKICA. Krsno ime Nikola. Rođen 05. siječnja 1954. godine u Zloselima. Sin Nediljka i Joke rođene Ivić. Za svećenika ređen 29. lipnja 1978. godine u Đakovu i član je Đakovačke Biskupije. Mladu misu slavio je na Suhom Polju 15. kolovoza 1978. godine. Službu župnika obavljao je u nekoliko župa Đakovačke Biskupije. Trenutno je na službi u Donjim Andrijevcima. Vrlo cijenjen svećenik i prepoznatljiv po radu sa mladima. Rado dolazi u rodnu župu i pomaže pri obnovi.


don Nikica Mihaljević

3.    LOVRIĆ, DON IVAN. ….


4.    LOVRIĆ, DON IVAN.... 


 

5.    AKRAP, FRA MARIO. Rođen 22. svibnja 1974. godine u Zloselima. Sin Mije i Milice rođene Žulj. Za svećenika zaređen u Zagrebu 18. 06. 2005. godine. Mladu misu slavio je na Suhom Polju 14. kolovoza 2005. godine.  Član je hrvatske provincije Konventualaca. Nakon Mlade mise obnaša službu odgojitelja đaka i radi sa mladima.  Trenutno je na službi…

 6.    MIOČ, RUDOLF -STALNI ĐAKON


Rođen 6. 4. 1966. godine u Osmanlijama, župa Suho Polje, od roditelja Berislava–Bire i Smiljke rođene Dumančić. Osnovnu školu je završio u Zloselima i Kupresu a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Studije Teologiju završava  u Sarajevu i  Zagrebu gdje i diplomira 1991. godine. Vjenčan 27. 07. 1991 sa Marijom Tojčić iz Kijeva.
Godine 1991. odlazi u Beč, gdje i magistrira na Teološkom fakultetu na temu: „Ivan fra Frano Jukić – život i djelo“ a 1992. godine  radi kao učitelj i profesor vjeronauka u Beču. Godine 1993. postaje i pastoralni suradnik, bečke nadbiskupije u župi Heiliges Kreuz a 1994.  prelazi u župu Marienpfarre.
Dana 7. listopada 2007. godine, na blagdan Svete Krunice, zaređuje ga u bečkoj katedrali Svetog Stjepana - djakona i prvomučenika (Stephansdom), bečki nabiskup i kardinal dr. Christoph Schoenborn za stalnog đakona bečke nadbiskupije i dobiva dekret za daljnje djelovanje u župi Marienpfarre, u kojoj je smješten i samostan austrijskih Redemptorista  koji djeluju već 120 godina u ovoj župi.
Neka njegov poziv za stalnog đakona bude poticaj drugima, koji u sebi možda osjećaju isti Božji zov, ali iz nekih „nepoznatih“ razloga ne odgovaraju na njega. 

Ostale informacije i pojedinosti o Rudiju i njegovu djelovanju možete pogledati na stranicama:
www.birin-kupres.com
www.marienpfarre.at








Đakon Rudolf Mioč (Suho Polje, Velika Gospa, 2010.)





Ženska duhovna zvanja u župi su prava rijetkost. Vjerojatno, što se djevojke ne boje obiteljskog života za razliku od muških koji u zadnje vrijeme mnogi neće niti u svećenike niti se uopće žene. Iz župe Otinovaca ima oko dvadesetak časnih sestara a iz Suhog Polje samo dvije ali vrijedne:


     
      KONSTANCIJA SMOLJO     Rođena 8. prosinca 1913. u Olovu. 
                                                        Umrla 1. ožujka 1999. u Zagrebu.

    Redovničko ime sestra Konstancija (što latinski znači čvrstoća, smjelost) i njezino mjesto rođenja Olovo, potpuno odgovaraju njezinom čvrstom, staloženom karakteru.
    Malo je sestara u Družbi koje su kao sestra Konstancija prošle sve četiri provincije na ovim našim prostorima. U Zagrebačkoj provinciji primljena je u samostan, završila redovničku formaciju i položila prve redovničke zavjete 8. svibnja 1940. godine a doživotne 1943. godine.
    Odmah nakon položenih zavjeta poglavari su je poslali u Splitsku provinciju u Šibenik gdje je radila u ljekarni od 1939. do 1947. godine.
    U Riječkoj provinciji polažila je bolničku školu 1948. godine. Nakon završene škole vratila se opet u splitsku provinciju i službovala je kao bolničarka u Risnu, Dubrovniku, Igalu i Herceg Novom sve do 1970. godine  do  mirovine.
    Radila je kao bolničarka, kao rentgen tehničar i fizioterapeut. Sestra Konstancija savjesno je surađivala s darovanim joj talentima kako bi što više proslavila Gospodina i bila od koristi Družbi u svakoj zajednici u kojoj je radila kao i svim sestrama koje su joj bile povjerene. Svuda se odlikovala velikom marljivošću i požrtvovnošću. S velikom upornošću i spretnošću, ponekad i uz mnoge poteškoće, uspijevala je pribaviti potrebna sredstva za život zajednice.
    Sestre je pamte kao zahtjevnu poglavaricu što se tiče vršenja redovničkih obveza, ali i kao veliku moliteljicu, te razboritu i uzornu redovnicu.
    Godine 1971. godine, kao umirovljenica, počinje raditi i u Sarajevskoj provinciji na župi Potočani kod Odžaka gdje je bila i predstojnica, a zatim u Sarajevu kao prefekta aspirantica.
    Radila je u Tesliću, Derventi i Banjaluci do 1990. kad je došla u samostan na Stupu u Sarajevo kao bolesnica odakle je u vrijeme Domovinskog rata premještena u Zagreb gdje je i započela svoj redovnički život. Bilo je to u mjesecu studenom 1992. godine. U kućnoj bolnici "Kuće matice" proživjela je preko šest godina na bolesničkom krevetu. U bolesti je bila strpljiva, primala je sve tegobe iz Božje ruke. I kad se navršila mjera njezinih patnja, Gospodin je 1. ožujka prekinuo nit njezinog zemaljskog života i pozvao je u vječnost, gdje više nema ni patnje, ni suza, ni žalosti.





2.    IVIĆ, RUŽICA. Rođena u Zloselima 04. listopada 1955. godine. Kći Marka i Franjke  rođene Šakić. U Sarajevu 15. kolovoza 1980. godine položila Vječne zavjete. Član je Družbe sestara služavki Malog Isusa. Mnogo godina je radila po župama kao Katehistica i vodila crkvene zborove. Trenutno je na službi u Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji u Sarajevu.


s. Ružica Ivić



Prigodom 25 godišnjice redovničkih zavjeta




Na grobu Sluge Božijega nadbiskupa vrhbosanskog Josipa Stadlera,
utemeljitelja Družbe Služavki Malog Isusa - katedrala Sarajevo




© Župa Suho Polje Kupres 2017 - Dobrodošli!
Admin | Članci RSS | Pretraga | Kontakt