PočetnaGradnjaPastoralKontakt

    Obavijest
Dobrodošao si gost u gospin zagrljaj!

Print PDFMjesta župe


Župu Suho Polje čini 7. sela i mjesto Suho Polje po kojem je župa i nazvana. Svako selo  po sebi je prepoznatljivo. Od Šuice prema Kupresu, sa lijeve strane ceste (jugozapad – sjeveroistok), su smješteni:



Pogled na donji Kupres sa Poganca -  2009.

MALOVAN  DONJI i GORNJI nalae se uz put prema Kupresu do Šuice, ispod istoimene planine po kojem su i dobio imena. Nalazimo ih i pod imenom Podmalovan.  Donji Malovan je čisto Srpsko selo sa prezimenima: Ivazi (Ljubojevići), Vavani (Savani), Despiniči, Đaići, Kanlići, Duvnjaci, Marići i Kolonje.  Danas u njemu živi oko 26 obitelji sa 49 članova i to pretežno starijih osoba. U Gornjem Malovanu živjeli su Srbi i Hrvati. Godine 1942. bilo je 19 hrvatskih obitelji: Šimići, Raštegorci, Džaje, Jakšići, Poljičaci, Miškovići i Ljubasi.  Godine 1991. žive  samo  3. hrvatske  obitelji a danas nema niti jedna. Jedino nam groblje svjedoči da su tu, oduvijek „zlatno“ u Zlatnoj dolini, živjeli i Hrvati.



Donji Malovan - 2009.


Gornji Malovan – 2009.

U Gornjem Malovanu  ispod Čajuše, uz skicentar, je u izgradnji, od 2003. godine, novo Vikend naselje „Čajuša II i III.“





                                                 Vikend naselje – 2009.


STRAŽBENICA je svakako najzanimljivije, čisto hrvatsko selo. Ime mu darova nešto povišen položaj na kojem se nalazi a koje je zgodno za stražarenje. Podno mjesto prolazi  i stara rimska cesta. Selo je bilo bogato: prirodnim vodama gdje je sve raslo „ko iz vode“ i blagom gdje se „janjilo po petsto ovaca.“ Groblje, iako nema značajnih natpisa, oko kojeg se nalaze stećci odaje starinu sela. Godine 1920. selo je brojalo 13. a 1991.godine 9. obitelji. Prezimenima su: Tokići, Galići, Romići i Bagarići.  Danas u selu nitko ne živi. Obnovljena je poneka štala.


Pogle na Stražbenicu sa Glavice iz Zlosela


BILI  POTOK je nazvan po potoku, sa sitnim izrazito bijelim šljunkom, koji izvire ispod Grguljače - Plazenica i teče kroz Zlosela pod imenom Kolinka. Sa 23. obitelji u 16. stoljeću ovo je bilo najveće selo na Kupresu. Godine 1920.  selo je brojilo: 1. muslimansku obitelj Oroza i 17. hrvatskih po prezimenima: Ćoralići (nekad Jandrići), Bagarići, Vrgoči, Mihaljevići, Vukadini i Svaline. Danas u selu živi 8. obitelji sa 27. članova. Selo je smješteno sa desne strane  regionalnog puta Kupres – Šipovo na šestom kilometru.



Pogled na Bili Potok sa Glavice iz Zlosela

ZLOSELA  Za naziv sela postoji niz objašnjenja. Jedni ističu da je to ime dobilo radi svojih zlih gospodara, koji su obitavali na ovom području, za vrijeme turskog  Zuluma. Fra Grgo Lozić, rodom iz Zlosela (1811), piše: „Zlosela su se nazvala od zločesti turaka, koji su bidnu raju rad lipote raskošnog mista istirali. Ali i njh je sve kuga iskorjenila..“ Kroz selo, s dosta livada, pašnjaka i obradive zemlje, protiču dva potoka Bojana i Kolinka. Zlosela, koja ima nekoliko zaseoka Grgića kuće, Jurčušića Brig i Donje selo, su najveće selo na Visoravni. Obitelji po prezimenima : Lozići, Ivići, Ćalete, Juričevići, Raštegorci, Brstile, Svaline, Akrapi, Dumančići, Tokići, Klepići, Grgići, Pavići, Čolići, Žulji, Mihaljevići, Bagarići, Grbeše, Vrgoči i Kožice. Godine 1991. selo je brojalo 148. a danas 49. obitelji sa 168. članova. Selo je smješteno sa lijeve i desne strane, na petom  kilometru regionalnog puta Kupres – Šipovo. U selu je osnovna škola  a do rata je bio i Dom sa čitaonicom.

Više o Zloselima na:
www.zlosela.blogspot.com/



Pogled na Zlosela sa Križa



OSMANLIJE su, prema živoj predaji, pripadale naselju Ratkovine, kako se i danas naziva jedan zaselak. Sadašnje ime Osmanlije su baštinile od nekoga Osmana, ali se ne zna od kojega. Najvjerojatnije je to Kara – Osman, unuk glasovitog vojskovođe Skender – paše, koji je bio gospodar mjesta ili možda po Malkoč – begu koji je bio vojni komandant u Kupresu. Postoje i druge narodne predaje u vezi samog naziva sela. Selo ima više zaseoka, sa desne strane regionalnog puta Kupres - Šipovo: Rigavac, Lovrića dolina, Male i Velike Gredine, Ratkovine i sa lijeve: Čevići, Guber, Juriči i Dumančići.  Prezimenima su: Ćalete, Lovrići, Mihaljevići, Škići, Crnice, Dumančići, Kune, Papići, Krstanovići i Mioči. Godine - 1768. Osmanlije broje 14. hrvatskih obitelji sa 178. članova, te jednu muslimansku obitelj Huseinbegovića. Pred rat 1991. godine selo broji  84. obitelji a danas 49. sa 216. članova.









OLOVO je dobilo ime po istoimenom vrelu, čija je voda nezdrava za piće. Stanovništvo je isključivo hrvatsko sa prezimenima: Smolje, Brkani ( Pelivanovići), Barešići, Barišići, Lovrići i Babići.  Godine 1991. selo je brojalo 16.  a danas 10. obitelji sa 39. članova. Smješteno je, sjeverozapadno od Kupresa  sa lijeve i desne strane puta prema Šipovu, ispod Čardačice.





Ovdje ne možemo a da ne spomenemo veoma znamenitu rječicu Mrtvicu koja protiče kroz župu ili bolje rečeno kroz Mrtvičku kotlinu. Mrtvica nastaje spajanjem potoka Smrdelja, Karićevca i Jazmaka u jedan tok, zapadno od Kupresa,  koja dalje teče prema sjeverozapadu i ponire pod Kurljanjem i izvire u Livno pod nazivom Duman. Mrtvica je bogata, poznatim Kupreškim, rakom i divljim patkama a ponori su poznati po mlinovima od kojih su danas preostali još samo porušeni temelji.






© Župa Suho Polje Kupres 2017 - Dobrodošli!
Admin | Članci RSS | Pretraga | Kontakt